Zašto multitasking nije produktivan i što raditi umjesto njega

Je li ti se ikada dogodilo da si u svojoj glavi toliko dobro isplanirala koje ćeš sve zadatke obaviti dok se ručak kuha, da si na kraju bila više frustrirana nego zadovoljna obavljenim? Stavila si kuhati ručak, pa si odlučila usisati pod. Međutim, tijekom usisavanja otvorila si ormar da vratiš majicu koja je bila na stolici, ali vidjela si u kolikom je neredu ormar, pa si ostavila usisavač i rekla da ćeš “na brzinu pospremiti ormar”. Ali na kraju ormar nije bio pospremljen, pod nije bio dobro usisan, a ručak si morala ugasiti dok ideš po dijete u vrtić.

E pa, nisi jedina. I ako se prepoznaješ, ovo je blog upravo za tebe, draga moja.

---

Moj odnos s multitaskingom

Nekada sam bila uvjerena da je multitasking supermoć (koju, kako čujemo u mnogim filmovima, samo “žene posjeduju”). Ali kako su godine prolazile, shvatila sam da to ipak nije slučaj i da me multitasking čini manje produktivnom u stvarnosti.

Tijekom studentskih dana ponosila sam se uvečer kada bih legla u krevet i osjećala se iscrpljeno. Bila sam uvjerena da je to znak da sam bila produktivna, da sam iskoristila svaku sekundu svog dana baš onako kako sam i trebala. Iako sam u stvarnosti svaki dan proživljavala mini burnout.

Bila sam uvjerena da ako pospremim sobu čim dođem s faksa (bez da prvo odmorim pola sata, jer je odmor ipak grijeh u današnje vrijeme), moći ću mirne glave sjesti za stol i nastaviti s učenjem. I dok pospremam sobu, mogla bih istovremeno raditi nešto opuštajuće, kao primjerice pogledati epizodu serije, iako bih više od pola propustila jer bih istovremeno usisavala pod, mijenjala posteljinu i slagala veš. I bila sam uvjerena da tako štedim svoje vrijeme, iako bih u realnosti bila još više umorna.

I onda bi imala onaj poznati osjećaj koji dijelimo svi mi; bila bih frustrirana jer ništa nisam napravila kako treba. Nisam se stigla odmoriti prije nego opet moram zasjesti za stol i učiti, nisam pogledala epizodu serije od početka do kraja pa bih u sljedećoj “lovila” trenutke iz prethodnog dijela, pod sam usisala na brzinu, a veš ostavila na krevetu nesložen. Rekla bih si da ću ga složiti kasnije, jer sada nemam vremena.

I tako je prolazio svaki moj dan, i koliko god sam pokušala isplanirati dan do savršenstva, uvijek bi me multitasking prevario. Vjerovala sam da ću istovremeno odraditi više stvari, iako u stvarnosti nikada nisam stigla, a krivila bih sebe i svoje vještine i brzinu.

---

Zašto multitasking zapravo ne funkcionira

Znanstveno (ali jednostavno) objašnjenje: mozak ne može obraditi više zadataka odjednom, samo brzo prebacuje fokus. Drugim riječima, čak i kada mislimo da radimo više stvari odjednom, zapravo skačemo s jednog zadatka na drugi i uvijek obavljamo samo jednu stvar. Svako naše prebacivanje oduzima i vrijeme i energiju. Umjesto da štedimo vrijeme, gubimo ga.

Tako se naš fokus raskomada na tisuće komadića. Sitne pogreške postaju češće jer ne obraćamo punu pažnju, rezultati su polovični, a naša frustracija samo raste.

Ukratko, naš mozak radi u “crvenom” kad stalno skače s jednog zadatka na drugi, s jedne obaveze na drugu obavezu. I naravno, osjećamo se preopterećeno, kao da ništa ne stižemo, a na kraju dana, kada legnemo u krevet, osjećamo se toliko iscrpljeno da bismo mogli spavati sljedećih pet dana.

Sjećam se jednog specifičnog trenutka prije par godina, kada sam došla doma, uzela svoju to-do listu i označila žutim markerom što ću napraviti istovremeno kako bih požurila. I zbog te svoje žurbe, taj sam dan završila s opeklinom na dlanu, jer sam uporno htjela usisavati dok sam čekala da se peć na drva ugrije. U jednom sam trenutku spotaknula se, jer mi se zavrtjelo u glavi, i uhvatila sam se rukom za peć. Sjela sam na pod i počela plakati. Toliko sam bila iscrpljena da nisam imala snage ustati i staviti nešto na opeklinu.

I sada, svaki put kad pomislim (jer naravno, ponekad mi dođe da opet radim 150 stvari odjednom), sjetim se tog trenutka i kažem si: “Sonja, molim te, jednu po jednu stvar, od početka do kraja”. Jer znate što? Sve što radimo istovremeno, uvijek je polovično.

---

Što raditi umjesto multitaskinga

1. Single-tasking: radimo jednu stvar odjednom

   Umjesto da stalno skačemo s jednog zadatka na drugi, fokusiraj se na jedan zadatak u jednom trenutku. Čak i ako izgleda sporo, u konačnici ćeš završiti više i bolje.

2. Time blocking: planiraj svoje vrijeme u blokovima

   Rezerviraj određene vremenske blokove za različite zadatke. Na primjer:

   
   

   • 9:00 - 10:30 → e-mailovi

   • 10:30 - 12:00 → kreativni rad ili projekt

   • 12:00 - 12:30 → pauza

   
   

   Meni su od velike pomoći i markeri u boji. S godinama sa, povezala određenu boju s određenom vrstom zadataka. Sve je vizualno pregledno, a štedi mi i vrijeme, jer ne moram razmišljati što kada radim i što mi je trenutno prioritet.

   
   

3. To-do liste po prioritetima: Eisenhower matrica

   Ne radi se samo o tome da napišeš sve što trebaš, već da odrediš što je važno i hitno, a što može čekati:

   
   

   • 🔴 Hitno i važno → napravi odmah

   • 🟠 Važno, ali nije hitno → planiraj u blokove

   • 🟡 Hitno, ali nije važno → delegiraj

   • ⚪ Niti hitno, niti važno → ostavi ili izbaci

   
   

   Kada sam počela koristiti ovu matricu u svom planeru, prestala sam osjećati da “stalno nešto moram”. Sada znam točno koji su mi prioriteti za taj dan i ne gubim vrijeme na razmišljanje, jer mi je sve već pregledno.

---

Kako meni u tome pomaže planer

Ja osobno planer koristim još od petog razreda osnovne škole. Počelo je zapisivanjem rasporeda i zadaća, a s godinama sam razvila rutinu zapisivanja svega, od buđenja do spavanja (jedino nisam pisala kada ću morati na WC, jer nisam znala kad će to biti). S godinama sam pronašla zlatnu sredinu koja je naravno za svakoga drugačija, ali moj planer mi u tome puno pomaže.

Prvo, ne kaže se bezveze kroz stoljeća da “pametni pišu, a budale pamte”. Nije stvar u tome hoćeš li se nečega sjetiti ili ne, nego u tome da ne moraš pamtiti, jer znaš da si zapisao. I vjeruj mi, to je ogromno olakšanje, pogotovo ako pričamo o osobama s natrpanim rasporedom (a vjerujem da svi koji su kročili u svijet odraslih znaju da je većinu vremena upravo tako).

Moj poslovni planer (zovem ga poslovni jer ga koristim i za osobne i za poslovne svrhe, ali sve se nadovezuje jedno na drugo) sadrži:

• godišnji pregled,

• mjesečni pregled,

• tjedni pregled i

• dnevni pregled.

Svaki od tih pregleda ima svoju to-do listu:

• zadaci koji se trebaju odraditi u određenom mjesecu, ali nemaju određeni dan (npr. registracija auta),

• zadaci koji se trebaju odraditi kroz godinu (npr. krečenje zidova),

• zadaci koji se trebaju odraditi u tjednu (npr. tjedna kupovina namirnica),

• zadaci koje trebamo obaviti točno određeni dan (npr. posjet liječniku).

Osim toga, svaki mjesec ima listu mjesečnih ciljeva i listu koraka za njihovo postizanje. Također, imamo i listu zahvalnosti u svakom mjesecu, jer ako sam nešto naučila kroz sve ove godine, to je da ne trebamo samo trčati za sljedećim ciljem, važno je i zastati, pogledati što smo već postigli i biti zahvalni na tome.

I za kraj, svaki tjedan ima svoju Eisenhower matricu za delegiranje zadataka. Vjeruj mi, jednom kada ti uđe u naviku da svaki tjedan raspodijeliš zadatke po tablici važnosti i hitnoće, shvatit ćeš koliko tvoj život može biti jednostavniji.

Ako i ti želiš više fokusa i manje kaosa, preuzmi svoj Poslovni planer 2026 na linku [https://www.tvojadesnaruka.net/product-page/poslovni-planer-2026].

---

Manje je više

Kada ostaviš multitasking sa strane, dobiješ mir i fokus. Nećeš gubiti vrijeme, naprotiv, dobit ćeš ga. Probaj ovaj tjedan raditi jednu stvar odjednom i osjeti razliku. A ako želiš strukturu koja će ti to olakšati, znaš gdje me možeš pronaći. :)