Moja (mala) opsesija organizacijom

Uvijek sam bila ona osoba koja ne može započeti dan, a da prije toga ne otvori bilježnicu i ne pogleda što je sve čeka. Još od osnovne škole, iz godine u godinu, uredno slažem planer za planerom. I ta mala bilježnica, vjerovali ili ne, meni znači jako puno.

Kroz život sam se naslušala kako “sve mogu sama”. Naučila sam obavljati zadatke točno onako kako i kada sam si ih zapisala. Nije bilo potrebe da me itko provjerava. Svi su znali da bih prije otišla u krevet bez večere nego si dopustila da stavke s popisa ostanu neprekrižene.

Ne znam je li to do okruženja u kojem sam odrasla ili je jednostavno dio mene, ali iskreno, više bih rekla da je utkano u neku moju suštinu.

Naravno, bilo je i faza kada sam pretjerivala. Toliko sam bila uporna i uvjerena da dan ne može biti produktivan ako ne prekrižim baš svaku stavku, da sam navečer znala leći u krevet potpuno iscrpljena. Istina, često i zadovoljna, ali iscrpljena. S vremenom sam shvatila da lagani burnout svaki drugi dan baš i nije dugoročno zdrav. Pa sam (sasvim logično) napravila nekoliko koraka unatrag.

Danas mi planer više nije pritisak, nego nešto čemu se veselim. Početak mjeseca. Početak tjedna. Novo jutro. Razmišljanje o tome kako ću si posložiti obaveze. Koja će mi boja ove godine biti za što? (Iznimka je žuta. Žuta su rođendani. I tko god kaže da su rođendani neke druge boje osim žute… 🤫).

Dugo mi je trebalo da shvatim koliko mi organizacija zapravo leži. Trebam još puno toga naučiti, ali to je ona stvar koja meni ide prirodno. Ne zato što sam se s tim rodila, nego zato što to godinama prakticiram.

Pernica s crvenom i plavom kemijskom. Set markera u pastelnim bojama. I planer. I to je, iskreno, sve što mi treba da rasturim dan.

Mislim da puno ljudi podcjenjuje moć zapisivanja. Naravno, postoje oni kojima je pamćenje prva liga, ali čak i njima, vjerujem, zapisivanje donosi olakšanje. Kada zapišeš što moraš i kada, um se rastereti. Oslobodi se prostor za razmišljanje o nečemu drugom, bez onog tihog straha u pozadini: “Samo da nešto ne zaboravim”.

I možda je baš zato sasvim logično da danas, radim upravo ovo što radim. Izrađujem digitalne (za sada) planere, sheetove i Excel tablice, pišem blogove i snimam videe. Ne da vam kažem kako se mora, nego da vam približim organizaciju na način koji je meni promijenio svakodnevicu.

Ne vjerujem u jedan savršeni sustav koji odgovara svima. Vjerujem u isprobavanje, prilagodbu i traženje vlastitog ritma. Moji alati nisu tu da vam zakompliciraju dan, nego da ga olakšaju. Da vam pomognu vidjeti gdje vam odlazi energija, a gdje je možete sačuvati.

Ako vam planer pomogne da dan započnete mirnije, ako vam lista zadataka ukloni onaj tihi pritisak u glavi ili vam financijska tablica donese trunku jasnoće u kaosu, onda je moja ideja pronašla svoje mjesto. Sonja 🤍