Škola preživljavanja: 4 načina da izbjegneš burnout kao student

Sonja Krčan
17. stu 2025.
5 min čitanja

Kad se sjetim svojih studentskih dana, prvo što mi padne na pamet je kaos koji je nekako uvijek bio pod kontrolom. Znaš ono, raspored krcat, ja motivirana, a dan traje samo 24 sata (bezobrazno malo, realno). Uvijek mi je falilo još par sati da napravim sve što sam si zacrtala... Jer naravno, najvažniji cilj je “da prekrižim sve sa to-do liste”, jel tako?

Bila sam ta cura koja je uvijek organizirana, sve zapisuje, sve stiže, ništa ne zaboravlja. I stvarno, to i danas volim kod sebe. Ali (i tu dolazi veliko ALI) tek sam godinama kasnije shvatila da ne trebaš umrijeti od posla da bi se osjećala produktivno. Zapravo, ako si svaku večer padala u krevet kao iscijeđeni limun, postoji šansa da to nije bila produktivnost… nego lagani, svakodnevni burnout (da, i ja sam isto bila uvjerena da je to “normala”).

E pa, da te poštedim takvih faza i da ne završiš kao ja, profesionalni prekriživač to-do lista i stručnjak za pregorijevanje, pripremila sam ti par savjeta. Kako odraditi ono važno, a svejedno ostaviti malo vremena da napuniš baterije… Jer nismo roboti, iako se ponekad tako ponašamo.

1. Ostavi jedan dan bez obaveza na svojoj to-do listi (i da, to je pod obavezno)

Tko god ti je jednom davno uvalio ideju da svaki dan mora biti ispunjen zadacima, lagao te. Odmah da ti kažem. I ne znam jesi li čula, ali znanstvenici su zapravo dokazali da je “dosada” prijeko potrebna za razvoj mozga. Dosada! Ona stvar koju smo učili izbjegavati cijeli život.

A još jedna stvar koja je jednako važna? Odmor. Onaj svjestan odmor kad znaš da danas nećeš raditi ništa. Ne zato što ne želiš (jer znamo da želiš), nego zato što nećeš. Točka.

Uzmi vremena za sebe. Pogledaj tri epizode serije (ili sedam, znaš da niko neće brojati). Idi u trosatnu šetnju, slaži puzzle pet sati, leži u krevetu bez grižnje savjesti, slušaj glazbu, popij deset kava taj dan… Doslovno što god želiš. Bitno je samo jedno: da ne radiš ništa iz onog starog refleksa "moram ovo napraviti da prekrižim s liste". Jer nećeš ništa propustiti, kunem se. I ne, taj jedan slobodni dan neće tvoje ciljeve baciti godinu unazad. Upravo suprotno, pomoći će ti da malo usporiš, udahneš i stvarno budeš prisutna u danu koji živiš.

I tko zna, možda te baš ta tvoja “dosada” iznenadi. Možda otkriješ novi hobi. Možda upoznaš nekoga koga nikad ne bi upoznala da si ostala doma i ribala kupaonicu jer je “taj dan bio dan za ribanje”.

Gledaj, nekima od nas raspored služi kao neki mali štit. Osjećamo se sigurnije kad znamo što će se točno događati u iduća dva sata. Ali mrzim što ti ovo moram reći… to nije produktivnost. To je strah od gubitka kontrole koji te polako vodi u burnout: dan.po.dan.

Zato, molim te, uzmi taj jedan dan. Odmori. Neka ti bude dosadno. I daj sebi šansu da se iznenadiš.

2. Nije svaki zadatak na listi “najviši” prioritet

Znam, znam, svi mi volimo onu priču o “izgradnji rutine”, o 10 000 sati, o tome kako dosljednost gradi karakter, bla bla. Super je to sve, dok ne počneš misliti da će se tvoj cijeli život raspasti ako jedan dan preskočiš trening, ne pročitaš svojih 20 stranica ili jedeš palačinke umjesto posnog sira i jaja.

Spoiler alert: nećeš se vratiti na početak. Nikakav “reset”, nikakva propast. Samo nastaviš sutra, tamo gdje si stala. Rutina se ne gradi tako što se izmučiš već se gradi tako što se vraćaš, opet i opet, čak i nakon pauze.

Poanta je: bit će dana kad ćeš sve odraditi kao mašina i bravo za tebe. Ali bit će i onih drugih dana (koji su, usput, puno češći) kada će ti raspored puknuti po šavovima: iskrsne nešto neočekivano, sve se pomakne za dva sata, autobus kasni, laptop se smrzne… Život, jel. I baš ti dani nisu tu da ti pokažu koliko možeš multitaskat i odradit sve polovično samo da “nešto bude odrađeno”. Ne, ti dani su tu da te nauče najvažniju vještinu: prioritiziranje.

Što se stvarno danas mora odraditi? A što može sutra? A što realno ne mora uopće?

I ako odgovor bude: “Danas neću stići na trening”… znaš što? Potpuno je u redu. Umjesto da padneš u krevet kao da si istrčala maraton, leći ćeš s mirnom glavom jer si odradila ono što je bilo najvažnije, a ne sve što je pisalo.

A mirna glava je, iskreno, najpodcjenjeniji luksuz na svijetu.

3. Slušaj svoje emocije (molim te)

Znam da je to ponekad teže nego riješiti ispit iz statistike. I znam da nekad ni sama ne znaš što točno osjećaš, jer realno, većina nas zna nabrojati četiri emocije u križ: sretna, tužna, ljuta, umorna. A u stvarnosti ih vrtimo po sto na dan.

Ali tu dolazi najbitniji dio: slušaj svoje tijelo.

Ako se osjećaš iscrpljeno, to NIJE znak da moraš “samo još” naučiti 10 stranica gradiva. Isto tako, nije znak da moraš oprati veš čim se mašina konačno oslobodila. Iskreno? To je znak da trebaš stati. Udahnuti. I odmoriti.

Emocije su mali, tihi signali. Nisu tu da te sabotiraju. Nisu tu da te uspore. One ti šapću što ti u tom trenutku stvarno treba. A najčešće ti šapću nešto jako jednostavno: “Hej, možeš samo malo stati”.

I vjeruj mi, za 5, 10 ili 15 godina nećeš se sjećati:“Jao, što bi bilo da sam baš taj dan još prošla onih 15 stranica”. Ali ćeš se sjećati kako si naučila slušati sebe. I bit ćeš zahvalna jer imaš tijelo koje je regulirano, stabilno i nije na emocionalnom rollercoasteru svaki drugi dan.

Jer evo jedne brutalno iskrene istine: Ako počneš potiskivati svoje “negativne” emocije počet ćeš potiskivati i one pozitivne. Nema selektivnog gašenja.

Zato, molim te, slušaj se. Tvoje emocije nisu smetnja tvojoj produktivnosti one su kompas koji ti pokazuje gdje si i što ti treba.

4. Samo reci “ne”

Zvuči jednostavno, ali znam da se ponekad čini kao da trebaš doktorat iz neuroznanosti da bi to izgovorila. Ali istina je vrlo jednostavna: moraš naučiti odbiti ljude, zadatke i obaveze za koje realno nemaš vremena ili ih jednostavno ne želiš napraviti. I točka.

Nisi babaroga. Nitko neće doma sjediti tjedan dana i analizirati tvoju rečenicu “joj, danas mi se ne da na kavu”. Ljudi imaju svoje živote, svoje rasporede, svoje prioritete. I ono što je važno tebi, možda uopće nije nekome drugome i obrnuto.

I sad dolazi najvažniji dio: nećeš propustiti apsolutno ništa posebno ako ne odeš. Život se neće srušiti, prijateljstva se neće raspasti, ništa dramatično se neće dogoditi.

Ti si jedina osoba na cijelom svijetu koja točno zna što želi, kamo ide i što treba napraviti da dođe tamo gdje želi biti. Naravno da će biti ljudi koji će ti reći: “Ajmee, pa neće se ništa dogoditi ako prebaciš seminar za sutra, ajde dođi samo na jednu kavu”. I možda se uistinu ne bi dogodilo ništa loše, ali ako je tebi taj seminar važan, ako imaš cilj koji želiš ispuniti, onda je to jedino što je bitno.

Ne moraš se opravdavati nikome. Nitko neće živjeti u tvojim cipelama, pa nitko nema ni pravo odlučivati što je bitnije za tebe.

Zaključak

Ako išta želim da poneseš iz ovog bloga, onda je to ovo: tvoja vrijednost nije u broju prekriženih obaveza, nego u tome koliko dobro brineš o sebi dok ih obavljaš.

Burnout ne dolazi zato što si neorganizirana, dolazi zato što se ponašaš kao da si neuništiva. A nisi. I to je zapravo predivno, jer znači da trebaš i možeš biti nježna prema sebi.

Daj si dan odmora. Daj si pravo prioritizirati. Daj si prostor da osjetiš. I daj si slobodu da kažeš “ne”.

Život nije sprint, nego maraton. A na maratonu pobjeđuju oni koji znaju kada stati i uzeti gutljaj vode.