Mentalna to-do lista koju nitko ne vidi (a najviše iscrpljuje)

Sonja Krčan
13. pro 2025.
3 min čitanja

Postoje liste koje uredno pišemo za svaki mjesec, tjedan ili dan. Lijepe, pregledne, s kvadratićima koje je baš gušt prekrižiti.

A postoje i one druge. One koje se tiho prikradaju svake sekunde i useljavaju u naš um.

Znate one koje se pojave dok ujutro perete zube. Ili baš u trenutku kad pokušavate zaspati. Ili kad ste napokon sjele gledati seriju. Sve one koje počinju s vrlo poznatim: "Samo da ne zaboravim…".

E pa, drage moje seke , niste jedine. Mentalne to-do liste su jako česte. I, nažalost, puno teže od onih koje stvarno pišemo.

"Samo da ne zaboravim…"

Mentalna to-do lista nema check boxove. Nema početak ni kraj. I ono najzabavnije , stalno se obnavlja.

Svaki dan doda nove brige, mini zadatke i stvari koje smo (navodno) zaboravile.

To su one misli poput:

"Moram odgovoriti na onaj mail".
"Ne smijem se zaboraviti javiti mami".
"Trebala bih konačno riješiti onaj zadatak".
"Jesam li upalila mašinu"?
"Zaboravila sam otići u trgovinu"!

I dok tehnički ne radiš ništa , tvoj mozak itekako radi prekovremeno.

Osjećaš se umorno, iako taj dan možda uopće nije bio fizički naporan. Počneš misliti da si lijena. Da ništa ne stižeš. Da ćeš sve te silne obaveze samo prebaciti na sutra, koje je ionako već krcato.

I tako se nađemo u začaranom krugu iz kojeg imamo osjećaj da nikad nećemo izaći.

Ali , vjerovale ili ne , postoje rješenja.

Ne trajna (nemojmo se zanositi), ali dovoljna da malo smanje pritisak, oslobode prostor u glavi i puste nas da napokon udahnemo.

Zašto nas mentalni to-do toliko iscrpljuje?

Problem s ponavljajućim mislima je taj što ih mozak doživljava kao otvorene ladice.

Nema osjećaja završetka. Nema predaha.

Sve dok je neka misao u glavi, mozak ima dojam da mora biti stalno na oprezu , kao budni stražar koji ne smije zaspati.

I tu dolazi onaj poznati osjećaj: znaš da si nešto trebala napraviti, ali se ne možeš sjetiti što (naravno, sjetiš se točno u trenutku kad si sjela gledati seriju ili popiti kavu).

Rješenje broj 1: Izbaci sve na papir

Prvi korak nije organizacija. Prvi korak je , olakšanje.

Uzmi papir (ili otvori bilješke na mobitelu) i napiši sve što ti je u glavi: obaveze , brige , sitnice , "glupe" misli , stvari koje trebaš riješiti tek za tri mjeseca, ali ti ne daju mira.

Bez reda. Bez prioriteta. Bez uljepšavanja.

Ovo se zove mentalni dump. Baci sve na papir kao kad bacaš stare, nepotrebne papire u koš za smeće koji ti mjesecima stoje ispod stolića.

Cilj nije odmah riješiti sve s liste. Cilj je prestati nositi sve , u glavi.

Rješenje broj 2: Tjedni mentalni reset

Jednom tjedno (ili kad osjetiš da ti je svega previše) napravi kratki reset.

Uzmi novi papir i prepiši sa svoje to-do liste i mentalnog dumpa samo ono što ti je trenutno relevantno. Sve ostalo , pusti.

Zatim to podijeli u tri kategorije:

Moram
Može pričekati
Nije moja odgovornost

Ova treća kategorija često je i najoslobađajuća. Jer ruku na srce , mnoge od nas (uključujući i mene) vole preuzeti sve na svoja ramena. Kao da će se svijet raspasti ako mi to ne napravimo. A realnost je da neće. Ponekad suđe stvarno može ostati u perilici do jutra. Nitko neće umrijeti. Provjereno.

Rješenje broj 3: Granica između odgovornosti i preuzimanja svega

Nisu sve stvari koje možeš napraviti ujedno i stvari koje moraš napraviti.

Mentalna to-do lista često raste jer preuzimamo tuđe brige. Ili osjećamo krivnju ako ne reagiramo odmah.

Ukratko , mislimo da smo odgovorni za sve oko sebe.

Kad se uhvatiš u tom trenutku da nešto "moraš" napraviti, a realno nemaš ni vremena ni kapaciteta, postavi si jedno jednostavno pitanje: "Hoće li se nešto stvarno raspasti ako ja ovo sada ne napravim"? Odgovor vrlo često iznenadi.